U sklopu projekta “Kultura u parku” osječka je publika imala prilike uživati u izvedbama Buhin tria – jazz sastava iz Zagreba koji je predstavio album “Aftershock”. Nebojša Buhin, Mario Rašić i Damir Šomen prvi su put nastupili nakon korone, a više o prvim glazbenim koracima, nagradi “Porin” te budućim planovima i projektima govori Nebojša Buhin, gitarist.
- Jedan ste od najboljih gitarista u Hrvatskoj. Kako je sve počelo? Koji su bili Vaši prvi glazbeni koraci?
Hvala na komplimentu, mislim da sam ipak nešto bolji skladatelj nego svirač gitare. Počelo je s 14 godina odrastajući uz starijeg brata i blues i rock ploče, glazbu novog vala. Uvijek sam volio slušati glazbu, dugo nisam imao osjećaj da ću se time i baviti u životu.
PRVI KORACI Prvi koraci bili su autorski band pa upoznavanje s jazzom kroz Bjelovarski big band, kasnije sam pratio pjevače. Uvijek sam radio i svoje pjesme, a kako ne pjevam, preostalo je da gitara priča.
- Kako je na Vaš rad utjecala pandemija koronavirusom? Kako ste provodili slobodno vrijeme?
Kao i svi glazbenici, sudjelovalo se na stvaranju glazbe online što meni i nije nikakva novost jer sam tako snimio sve svoje albume do sada. Ovdje je iznimka da su se događali i famozni „kockica videa“, što je mislim oduzelo puno posla video redateljima u budućnosti – sada svatko misli da može snimiti „spot“!
- Zbog ove su pandemije mnoge aktivnosti i projekti odgođeni ili otkazani. Jeste li se i Vi našli u takvoj situaciji? Za kada su oni planirani?
Bilo je otkaza naravno, na sreću jedan veći projekt uspio se održati u zadnji tren, a to je bio koncert Nine Badrić u Areni Zagreb gdje sam svirao gitaru.
- Dobitnik ste dvaju Porina, a još ste tri puta bili nominirani. Kakav je osjećaj osvojiti ovakvu nagradu?
Pa tek nakon što dugo vremena ne uspiješ osvojiti nagradu ponovo, shvatiš koliko je to važno. Ima ljudi koji smatraju da je to nebitna nagrada, da nagrađivanje nije bitno, da to ništa ne znači…
NAGRADA STRUKE Ja sam mišljenja da ako nešto radim i stvorim, želim da se taj rad i trud prepozna. Tome služi nagrada struke. Ako te prepoznaju, osjećaj je odličan.
Ako ne, i dalje radiš i stvaraš. U tome se ništa ne mijenja, ne radiš to zbog nagrade. Ali lijepo je kad silan trud i rad ne prođe nezapaženo.
- Koliku težinu za suvremenog autora ima ovakva nagrada?
U današnjem svijetu omogućava neku relativno mirniju egzistenciju jer povlači mogućnost da postanete samostalni umjetnik npr. Sama nagrada nije mi donijela puno više nastupa ili zarade, za što je zaslužna i dosta uska niša instrumentalne glazbe kojom se bavim.
- U čemu pronalazite inspiraciju za svoja djela?
U svemu!
- Vaš posljednji album „Aftershock“ nastao je u suradnji s basistom Marijem Rašićem. Kako je došlo do te suradnje? Kakve su reakcije na album?
Mario i ja smo sličnih glazbenih sudbina, on je proširio neke moje glazbene poglede i tako su nastali albumi Aftershock, a i njegov nastavak koji je gotov, ali će izaći krajem godine. Prvi naš album bio je nominiran za PORIN.
- Koji su Vaši budući planovi i projekti?
Prije nastavka albuma “Aftershock” izaći će moj samostalni CD, prvi nakon par godina. U svom tom periodu snimio sam 3 CD-a suradnji, ali nikako da stavim na CD i svoj materijal. To je sada napokon gotovo i album pod nazivom „Now“ će izaći za mjesec dana. Na njemu će biti 8 novih autorskih instrumentala, gitaristička glazba, ali rekao bih s potpisom, koja nije namijenjena samo sviračima električne gitare.